Vinko Polčić bio je vrlo vrijedan, ugledan i fin čovjek iz Gundulićeve ulice, a jedno vrijeme nakon Drugog svjetskog rata čak i član pakračkog Poglavarstva, neki kažu načelnik. Niz je godina sredinom prošlog stoljeća, uz poljoprivredne poslove te kirijanje pijeska iz Pakre i prijevoz drva s Pilane, jedini u Pakracu, praznio i dvorišne zahode, odvozeći fekalije u velikom buretu na zaprežnim kolima.
Od tada potječu i uzrečice: „Polčić ti ruke pozlatio“, ili „Dobit ćeš Polčićev štap“, i to izricane onome tko je neki posao loše uradio, ili onome tko je bio nespretan u poslu.
